-
Vila Gilardoni
Smještena u Thiaisu, bulevaru de Stalingrad, vila Gilardoni (1896.) nosi ime proizvođača arhitektonske keramike Xaviera Gilardonija, koji ju je naručio od arhitekta Léona Bonnenfanta (1847.-1938.). Izvanredan po svojim pokrivačima od keramičkih pločica i ukrasnim oblicima nadahnutim prirodom, tipičnim za secesiju.
-
Secesijska kuća
Smještena u Nogentu, Boulevard de la République, ovu secesijsku kuću dizajnirao je Albert Nachbaur (1879.-1933.), Sin arhitekta Georgesa Nachbaura. Pronalazimo keramičke ukrase, cvjetnu stilizaciju arhitektonskih elemenata, poput toliko arabeski.
-
Obale Marne
U prošlosti su obale Marne imale brojne garaže za brodove. Mnogi su nestali. Suočen s molom, ovo je pretvoreno u stan, dodatno proširujući ovu jednostavnu, ali elegantnu vilu.
-
Primorska arhitektura
Primorska arhitektura također je imala svoje vrijeme. Lažni drveni okviri, udubljenja za krov i pramčani prozori nude varijaciju anglo-normanske arhitekture.
-
Nogent, Meka secesije
Secesijski stil ima svog arhitekta u Val-de-Marneu, a posebno u Nogentu gdje je koncentriran najvažniji dio njegove proizvodnje, u liku Georgesa Nachbaura (1843-1921) čiju je djelatnost preuzeo i ovjekovječio njegova dva sina Alberta (1879.-1933.) i Georgesa (1884.-1977.). Potpisane na keramičkim pločama, Nachbaurove kreacije uključuju pojedinačne kuće, ali i stambene zgrade, te nekoliko rjeđih javnih komisija, poput natkrivene tržnice u Nogentu.
Inspirirani radom Hectora Guimarda (1867.-1942.), Kreacije Nachbaura kombiniraju keramiku, kamen, željezo i opeku i odbijaju cvjetni ukrasni repertoar. Boulevard de la République, ulica Lemancel, ulica Bauÿn de Perreuse, José Dupuis i ulica Pont de Noyelles otkrivaju izvanrednu koncentraciju ovih kuća.
Mjesta rekreacije, koja su postala poznata u cijelom svijetu zahvaljujući slikama Renoira (1841-1919), obale Marne u 19. stoljeću privukle su bogato društvo pariških uglednika koji su gradili u ovom tada bukoličnom ambijentu, sjajno drugi domovi, daleko od gradova i njihovog dima.
Zapanjujuće svojim proporcijama i arhitekturom, vile na obalama Marne ne bi bile naodmet u istodobno izgrađenim primorskim gradovima. Kao i u Arcachonu ili Deauvilleu, oni zapravo posuđuju iz arhitektonskih trendova iz prošlosti (neogotika ili neorenesansa), osobito nadahnuti anglo-normanskim, flamanskim ili maurskim stilovima. Na prijelazu iz 20. u 20. stoljeće prihvatili su secesiju, koju je u Pariz uveo Hector Guimard 1900. godine, a zatim nekoliko godina kasnije Art Deco.
Izvanredne vile
Ponekad dominiraju kupola ili vidikovac, s kojih se može diviti pogledu, ove često komplicirane građevine mogu se odlikovati asimetrijom uzvišenja i krovnim krovom različitih oblika.
Iskoristivši obilnost materijala i tehnika tog doba, ove vile na prednjoj strani često pokazuju bogatstvo ukrasa: keramika i zemljani posuđe, glazirane opeke i obojena žbuka kojima su dodani klasični vijenci i oblikovani trakovi, pedimenti i ukrašeni okviri zaljeva.
Većina je izrađena od zidanih zidova, neki od slobodnog kamena, drugi od mlinskog kamena ili čak od opeke. Velika heterogenost materijala glavna je karakteristika ovih konstrukcija. Isto vrijedi i za njihove navlake koje mogu biti u pločicama ili škriljevcima.
Kad se ne nalaze na padini brežuljka s pogledom ili na nekom od starih plemićkih posjeda Vincennes ili Choisy-le-Roi, buržoasko podijeljenih u 19. stoljeću, zauzimaju obale Marne ili jednu od njegovih on je. Često im pogoduju garaža za
čamce i kiosk, kao i terase koje omogućuju uživanje na rivi.